Pečenje, muzika, dobro raspoloženje i veliki broj posetilaca obeležili su drugu po redu
Prasićijadu u Mišićevu. Manifestacija je ove godine okupila 35 takmičarskih ekipa, gotovo
dvostruko više nego prošle godine, a organizatori su pripremili i bogatiji prateći program,
prodajne i izložbene štandove, kao i humanitarnu akciju.
Već od prepodnevnih sati Mišićevo je mirisalo na pečenje. Takmičari su pripremali svoju prasad,
dok su se posetioci, osim u takmičarskom delu, mogli zabaviti uz muziku, obići različite
štandove, pogledati i kupiti proizvode izlagača, ali i probati pečenje pripremljeno posebno za
njih. Organizatori iz Udruženja građana „Nasleđe i napredak“ zadovoljni su odzivom, posebno
imajući u vidu da je ovo tek drugo izdanje manifestacije.
- Prvenstveno, imamo mnogo više ljudi nego prošle godine. Imamo 35 ekipa koje su odlučile da
se takmiče ovde, što svakako znači za selo. Prosto, selo će dobiti neki svoj pečat po kome će
postati poznato. U ovom trenutku ima sigurno više učesnika i ljudi na samoj manifestaciji nego
stanovnika sela - kaže Ilinka Todorović iz Udruženja građana „Nasleđe i napredak“.
Ideja organizatora bila je da, pored Vidovdana, koji je slava sela, Mišićevo dobije još jedan
događaj koji će okupljati ljude i po kome će ovo malo mesto biti prepoznatljivo.
— Želeli smo da napravimo još nešto — nešto što će ljudima biti zanimljivo, što će što više ljudi
privući. Nešto gde će ljudi već sledeće godine reći: „Jedva čekamo Prasićijadu, bilo je super“, i
prosto da broj ljudi raste iz godine u godinu — dodaje Todorović.
Pored takmičarskih ekipa, svoje mesto na manifestaciji pronašli su i različiti izlagači i prodavci.
Posetioci su mogli da pronađu raznovrsne proizvode, od ručno izrađenih magneta i proizvoda
od ljute paprike do kuvanog kukuruza, čijom je kupovinom novac odlazio u humanitarne svrhe.
Posebno za posetioce, mimo takmičarskog dela, tokom dana je pripremljeno više od 15 pečenih
prasića. Oni koji nisu želeli da čekaju rezultate takmičenja mogli su da kupe porciju prasetine i
uživaju u njoj na licu mesta.
A da Prasićijada nije samo lokalna priča, pokazuje i jedna zanimljiva životna priča. Toni Horvat
rođen je u Bajmoku, ali je još kao veoma mali sa porodicom otišao u Australiju. Posle četiri
decenije vratio se u rodni kraj kako bi posetio rodbinu, a sasvim slučajno završio je i u ulozi
člana žirija.
- Došao sam zbog porodice. Imam rođake ovde, pa sam došao da ih posetim posle 40 godina.
Član sam žirija. Počelo je kao šala, pošto sam kuvar, rekao sam: „O, mogao bih ja da budem
sudija!“ I evo me sada ovde. Sad sam uplašen jer ima previše hrane. Treba da probam 35
uzoraka, to je baš mnogo - kroz osmeh priča Horvat
Upravo druženje kao najvažniji sastojak izdvaja i Marko Dropulja iz Subotice, koji je sa svojim
društvom ove godine prvi put učestvovao na Prasićijadi.
— Pošto je ovo druga po redu manifestacija, okupili smo se preko drugara iz Mišićeva. Prase se
peče, što bi se reklo – peče se samo. Družimo se, pijemo i atmosfera je super. A ako me pitate
šta je tajna dobrog pečenja, ja mislim da je sve do društva — kaže Dropulja.
Uz muziku, dobro raspoloženje i vreme koje ih je poslužilo, druga Prasićijada pokazala je da
manifestacija ima potencijal da preraste lokalne okvire, a organizatori se nadaju da će narednih
godina broj ekipa, posetilaca i izlagača nastaviti da raste.
Izvor : www.subotica.com
- Prijavite se kako biste postavili komentar
