
Do pre tri godine Bojana Slović i njeno troje dece, ne samo da su živeli u nemaštini već i u stalnom
strahu da će se udžerica u kojoj stanuju obrušiti na njih. Pokušavala je majka na sve načine da popravi ili
sanira kuću na Zorci koju je nasledila od bake, ali bez uspeha.
Mališani su živeli u 20-ak kvadrata, bez kupatila, život im se odvijao za kuhinjskim stolom na koji katkad
nije imalo šta da se postavi. Sve dok u njihov život nisu ušle članice grupe „Naše malo nekome je sve“.
Prvom prilikom kada su im donele pomoć u namirnicama i videle u kakvim okolnostima žive, odlučile su
da im ozbiljnije pomognu. Ni manje, ni više nego da im izgrade kuću. Zahvaljujući svom nesebičnom
zalaganju i pomoći kompanija i sugrađana, ove žene lavice su u tome i uspele. Slovići su sada u novom
domu.
- Ne mogu opisati koliko nam sve ovo znači. Da nije bilo ovih žena pitanje je kako bi naš život izgedao.
Do neba sam im zahvalna što mi deca imaju svoje sobe, što mogu da se okupaju... Hvala svima koji su
nam pomogli i promenili život iz korena – neskrivajući emocije priča Bojana.
Ništa manje emotivne nisu bile ni članice grupe „Naše malo nekome je sve“, koje su od prvog dana bile
odlučne da ovoj porodici pruže lepšu budućnost.
- Za ovu porodicu smo čule kada nam se majka obratila za pomoć kada su joj trebale namirnice.
Međutim, kada smo došle kod njih videle smo da su uslovi skroz nebezbedni za život i tada smo odlučile
da im sagradimo kuću – priča Tijana Mijović, članica grupe „Naše malo nekome je sve“. – Akcija je
trajala tri godine i sada su dobili svoj krov nad glavom, svojih 70 kvadrata. U izgradnju kuće uloženo je
oko 70.000 evra, pomogle su kompanije, majstori su volontirali, sugrađani su donirali pokućstvo.
Ovo je jedna u nizu mnogobrojnih akcija koje su pokrenule i realizovale članice ove neformalne grupe.
- Svaka porodica ima svoju priču. Kada smo videli u kakvim uslovima raste troje male dece, bile smo jako
potrešene ali morale smo nekako da reagujemo. Iskreno, bila sam na početku neverni Toma, bojala sam
se da nećemo moći da izguramo do kraja, ali sada nam je puno srce kada vidimo da su deca na toplom,
sigurnom, u svojim sobicama... Sve to ostavi bolan trag kada se sa tim susretnete, ali i veliku sreću kada
uspemo nešto da promenimo. To je ono što nam daje snagu da istrajemo – dodaje Dana Radomirović.
Porodici nedostaje kuhinja, televizor, a kako majka putuje svaki dan na Kelebiju na posao motorom koji
se pokrvario, značilo bi da ga nađe zamenu za ovo prevozno sredstvo jer je popravka procenjenja na
veću vrednost nego što sada vredi motor.
- Nažalost nisam stalno zaposlena i ne mogu uzeti ništa na kredit pa ako je neko u mogućnosti da mi
pokloni ili proda na više rata mnogo bi nam to značilo - dodaje majka.
- Prijavite se kako biste postavili komentar
